‘Napravila sam glup potez. Stranca sam dovela u svoj stan, ali ono što se zatim dogodilo nisam očekivala’
FOTO: BLKRHINOMUSIC / INSTAGRAM
“Opet sam mu ponovila da me boli i pokušala sam se izvući iz njegova stiska, ali me ignorirao. Otišla sam doma s muškarcem kojeg sam jedva poznavala i koji mi se, nakon nekoliko sati, zapravo uopće nije ni svidio, i bilo me sram. Glasovi u mojoj glavi dovoljno su me povrijedili bez da su za to bili potrebni bilo kakvi lanci ili užad…”
“Jesam li bila silovana? Imala sam masnice na vratu. Postajale su ljubičaste i crne, a prošlo je tek nekoliko sati. Vrat mi je bio jako bolan. Nisam bila sigurna što se upravo dogodilo i kako bih se trebala osjećati.
Dečko kojeg sam upoznala na Tinderu i s kojim sam večer prije otišla na spoj ostavio me s nekim nelagodnim osjećajem. Bio je to jedan od onih neobaveznih spojeva, gdje se obje strane slažu da će to biti samo seks, bez ičega nakon toga. Bio je zgodan, imao je svijetlo plave oči, istaknutu čeljust i isklesano tijelo – čak malo i presavršeno za moj ukus, ali je, uglavnom, vjerojatno bio najzgodniji frajer kojeg sam u životu vidjela.
Nije mi se čak ni trebao svidjeti u tolikoj mjeri. Taman sam bila u nekom razdoblju vlastite male seksualne revolucije. Nakon 12 godina uzimanja kontracepcijskih pilula koje su mi pomagale da normaliziram i kontroliram vlastitu endometriozu, ali koje su mi isto tako ubile seksualnu želju, napokon sam bila slobodna i htjela sam sve. S “Robertom” sam prvo malo razgovarala o tome što volim i na suptilan sam se način dotaknula dominacije. Ne one dominacije u sado mazo stilu, s vezanjem i lancima i slično, već više one psihološke – kad ti stavi ruku oko vrata i kaže ti što da radiš, zbog koje se osjećaš nadjačanom, ali bez pravog straha od boli. Jer, oboje ste samo dvoje odraslih ljudi koji su pristali na nevino igranje uloga.
Tijekom spoja je bio užasno arogantan i bahat. Bio je pomalo seronja, a tako se ponašao i prema konobarici. Obično bi me to u startu odbilo i prekinula bih spoj. Ali, zaslijepila me njegova muška ljepota i moji podivljali hormoni i htjela sam doznati kakav je osjećaj poljubiti ga. Htjela sam ga isprobati, kao onu haljinu za koju znam da je nikad neću zaista kupiti. On je živio nekoliko kilometara dalje, pa smo se odvezli u moj stan, koji je bio smješten u dijelu grada kojem je opasno nedostajalo praznih parkirnih mjesta. Nakon tri minute traženja praznog mjesta, napokon je parkirao svoj sportski auto na drugoj strani ulice, na mjesto koje se inače plaća (naravno da je imao sportski auto). “Ovo je kalkulirani rizik”, rekao je, pritom misleći na to kako u 23:00 sata navečer tip koji piše kazne za nepropisno parkiranje sigurno neće biti na poslu.
A u kalkulirani sam se rizik upustila i sama. Iako su sve one šale o dejtanju online klišeji, ipak u njima ima i malo istine: najveći strah koji muškarci imaju je taj da djevojka uživo neće izgledati kao na profilnim fotografijama, a najveći strah djevojaka je taj da će muškarac biti ubojica ili silovatelj. Do tog sam trenutka bila na mnogo dejtova dogovorenih putem interneta, a još uvijek me nitko nije silovao i bila sam živa. Upoznala sam nekoliko čudaka, nekoliko super kul tipova, nekoliko lažljivaca – ali većinom se radilo o uglavnom dragim dečkima s kojima ili nisam imala ništa zajedničko ili me jednostavno nisu privukli.
Ušli smo u stan, počeli smo se ljubiti i nije prošlo mnogo, a odjeća je jednostavno krenula dolje. Pristala sam ga oralno zadovoljiti i tada su stvari postale čudne. Počeo me gušiti, a zatim mi i gurati glavu u svoje međunožje i to nimalo nježno. Činio se potpuno maničnim, uzbuđenim, nekontroliranim. Oči su mu bile širom otvorene, a mene je boljelo. Rekla sam mu da me boli, a on mi je odgovorio: ‘Okej’ i prestao. Nastavila sam, a zatim je ponovno počeo raditi to što je već radio, samo još malo nasilnije.
‘On je bio ogroman, visok, jak, a ja sam imala jedva 50 kilograma. Mogao je napraviti što je htio’
Bio je ogroman, visok, snažan, čini mi se da je bio viši od 180 centimetara; a ruke su mu bile mišićave i jake. Ja sam visoka 1,50 metara i imam 55 kilograma. Mogao mi je napraviti što god je htio, pa tako i slomiti mi vrat. “Ozljeđuješ me”, ponovno sam mu rekla. “Da, ali nije li to uzbudljivo; ne znati je li ovo stvarno ili nije?”, upitao me. Nisam bila sigurna govori li mi to kao osoba koja me želi ozlijediti i želi mi dati do znanja da zna kako to može i želi učiniti, ili kao netko tko je potpuno nov u cijeloj ovoj priči igranja uloga i zapravo uopće ne razumije kako to funkcionira. Njegove su ruke i dalje bile na mom vratu. Ja sam i dalje bila na koljenima. Nisam znala kako da mu odgovorim na to pitanje.
Došli smo prilično dalje od samog ljubljenja, odjeća je već uglavnom bila na podu, možda je bilo prekasno sad odustati? Prešla sam tu neku svoju fizičku i mentalnu barijeru i sad više nisam znala kako se izvući iz ove situacije. Kako ovog tipa istjerati iz kuće. Nisam bila sigurna bi li jednostavno otišao da sam ga to zamolila. Nisam bila sigurna što bih točno mogla reći ako me ozlijedi, a ja potom pozovem policiju – ako, naravno, budem živa da ih uopće mogu pozvati – kako bih objasnila cijelu situaciju; kako bih im objasnila da sam potpunog stranca pustila u svoj dom i vjerovala mu da me neće ozlijediti. Razmišljala sam o svim tim situacijama s njegovim polu-dignutim, malim penisom u ustima, dok mi je njegova ruka i dalje stiskala vrat, gurajući mi glavu sve jače i jače.
Nastavila sam, s vratom između njegovih ruku. Samo sam htjela da završi i ode, kako me više ne bi boljelo više od onoga što sam već tada osjećala. Napravila sam što sam morala.
Opet sam mu ponovila da me boli i pokušala sam se izvući iz njegova stiska, ali me ignorirao. Otišla sam doma s muškarcem kojeg sam jedva poznavala i koji mi se, nakon nekoliko sati, zapravo uopće nije ni svidio, i bilo me sram. Glasovi u mojoj glavi dovoljno su me povrijedili bez da su za to bili potrebni bilo kakvi lanci ili užad; bila sam drolja, glupača, trebala sam slušati vlastitu intuiciju. On je bio seronja, kako sam to mogla previdjeti? Bila sam posramljena, glupa i postupila sam nepromišljeno.
‘Prisjetila sam se spoja sa zadnjim ljubaznim dečkom kojeg sam upoznala, bilo je to prije nekog vremena’
Kad sam tek upoznala posljednjeg zaista ljubaznog dečka, #Metoo je bio svjež, pojavio se tek nekoliko tjedana ranije. On je bio s Juga, uredne frizure i nosio je opuštene traperice. Nakon tri sata i tri popijena pića na prvom spoju bilo je očito da između nas postoji snažna kemija. Rekao mi je kako trenutno ima osjećaj da me, prije svakog flerta ili najmanjeg dodira, mora pitati za dopuštenje. Nasmijala sam se, zato što sam se u tim trenucima ja već naginjala prema njemu, dodirujući ga. “Ne znam”, rekla sam, “Prilično je očito da mi se sviđaš.”
Ali je li njemu bilo očito? Prisjetila sam se svih onih ostalih spojeva s muškarcima s kojima nije postojala bilo kakva kemija i s kojima sam se nakon par sati opraštala, pružajući im ruku. Za mene je bilo očito da se ništa ne događa, ali ne znam je li i njima bilo očito. Sjetila sam se i jednog spoja prije nekoliko godina, koji je završio prepirkom, a na kraju kojeg mi je tip rekao: “Onako, trenutno ne mogu shvatiti želiš li spavati sa mnom ili me mrziš?” (Oboje.) Sjetila sam se svog prijatelja koji bi mi često slao poruke usred noći o toj jednoj curi kojoj je cijelu večer plaćao pića, a koja se užasno uzrujala nakon što ju je pokušao poljubiti, jer nije bila sigurna sviđa li joj se ili ne. “Držala mi je ruku na nozi cijelo vrijeme. Ne znam što se događa”, sjećam se da mi je prijatelj napisao.
Sjetila sam se sebe sa 20 godina, kad sam se i dalje borila s onom djevojčicom u sebi koja je pohađala Katoličku školu i koja je dosad spavala s dvoje ljudi, a koja je u tom trenutku bila na spoju s dečkom kojeg je tek površno poznavala. Sjećam se kako mi je pokušao staviti ruku u hlače i kako sam mu to u isto vrijeme htjela dopustiti, ali sam ga i odgurnula. On je pokušao ponovno, a ja sam ga ponovno odgurnula. Osjećaj je bio i dobar i užasan u isto vrijeme. Nakon trećeg pokušaja je stao i rekao: “Ne moramo to učiniti.”
‘Ponekad ti se netko svidi i pristaneš na seks s njim, ali nitko zaista ne pristaje na nasilje’
Smatram kako je onaj pojam ‘entuzijastičnog pristanka’ užasno čudan i isforsiran, ali sjećam se trenutka u kojem me onaj gentleman s Juga pitao; “Smijem li te poljubiti?”, a ja sam skoro skočila na njega usred bara od uzbuđenja.
Razmišljala sam o tome kako ti se ponekad netko na prvu zaista svidi i pristaješ na seks s njime jer misliš da će biti dobro (i nimalo nasilno), sve dok ne shvatiš da ti je rukama počeo pritiskati vrat i da te time ozljeđuje.
S Robertom sam trebala biti opreznija. Nisam trebala potpunog stranca pustiti u svoj dom. Ignorirala sam sve one znakove upozorenja. Bila sam u privatnosti i sigurnosti vlastitog doma, ali s potpunim strancem, koji nije bio siguran. Prihvatila sam rizik i izgubila.
I dalje nisam sigurna kako bih nazvala to što se dogodilo te večeri; je li to bilo silovanje ili napad. Neki bi rekli da sam pristala na to. Ali uglavnom, sigurna sam da se tu radi o nečem mnogo gorem od samo ‘lošeg seksa’. Sljedećeg mi je jutra vrat bio potpuno crn, plav i ljubičast, prepun masnica. Otvorila sam Tinder, pronašla njegov profil i poslala mu poruku. Više mi nije bio onoliko privlačan. “Vrat mi je prepun modrica. Sinoć si me zaista ozlijedio. To nije nimalo kul.”
“Oprosti”, odgovorio je. Njegov odgovor je bio nedovršen… Je li mu zaista žao? Je li on zaista bio svjestan toga koliko je loše to sve skupa bilo? Je li ga uopće bilo briga?
Kad sam mu htjela odgovoriti – njegov profil, fotografije i poruke su nestali. Ali masnice i modrice su i dalje bile ondje.”
Izvor: Elle